Početna | Zanimljivosti | FILIP TURK PRIKUPIO 81 000,00 KN ZA PRIJATELJA MORENA GOLLNERA

FILIP TURK PRIKUPIO 81 000,00 KN ZA PRIJATELJA MORENA GOLLNERA

Humanitarni ultramaraton     

Kao što ste već imali priliku pročitati, biciklist Filip Turk je odlučio napraviti
humanitaran ultramaraton kako bi pomogao u prikupljanju novca za Samoborca Morena Gollnera koji boluje od tumora na mozgu te su mu skupi ljekovi i alternativa iz Ljubljane trenutno jedina nada. Filip se odlučio na ultramaraton kroz Hrvatsku koji je trajao 6 dana.
Pretrčao je od Samobora do Osijeka te odvozio bicikl od Osijeka do Dubrovnika.
U nastavku pročitajte njegove dojmove i sažetak putovanja.

Filipov osvrt na humanitarni ultramaraton:

Kako mi uopće takve ideje padaju na pamet ?!
Hmmm, ne znam. Jedno jutro sam se probudio, sa tom hrabrom idejom koja
većini zvuči suludo pa su i prve reakcije ljudi bile takve. Isti dan, kada mi je pala
ideja na pamet, kontaktirao sam trenera i neke odgovorne ljude i od njih sam
dobio zeleno svijetlo i tako je sve krenulo.
Nakon puno uloženog truda da se sve organizira, stigao je i taj dan kada je
trebalo krenuti, petak 7.10.
Najavljivali su jako loše vrijeme,ali nisam htio odustati kada je sve bilo
dogovoreno.

7.10 Samobor- Bjelovar

Ujutro,start sa trga, okupilo se dosta ljudi,prijatelja i podrške,krenuli oko 6:20.

Otrčao sam 50-tak km,oko 5h trčanja bez većih problema,mali problemi sa
zglobovima i koljenima,ali podnošljivo, a zatim je stiglo ono najgore, loše vrijeme.
Počela je kiša te sam neko vrijeme trčao po kiši. Neko vrijeme, jel sam bio
potpuno mokar te su mi prsti bili zaleđeni..Kako je jače počalo padati,odlučili
smo malo ubrzat sve to i sjest se malo na bicikl pa nastavit sa trčanjem,nažalost
daleko je to bilo od stvarnosti..Nakon nekoliko km bili smo potpuno mokri, bilo
je 5 stupnjeva te je bio jako jak vjetar..Grmljavina, a kamjoni koji su prolazili uz
nas dizali su valove lokvi na nas.Nakon svega toga pala je odluka da ćemo sa
biciklom doć do Bjelovara, ali ni to nismo uspijeli,15-tak km prije Bjelovara,ja
sam se toliko zaledio da nisam mogao promjenit brzinu i odustali smo(meni je
pratnja oblačila čarape i kopčala gumbe,takva je bila situacija),tako da sačuvamo
zdravlje za iduće dane.. Pišem u množini jel je Velimir Noršić,zvan Zeko, cijelu
trkaču dionicu bio uz mene sa biciklom J.

Hvala Goranu Županiću na dočeku i smještaju J

8.10. Bjelovar –Slatina

U 7 ujutro smo krenuli iz Bjelovara. Gusta magla,jaka hladnoća i volje na
bacanje,pošto nas je prvi dan vrijeme “slomilo”.

Početak trčanja je bo sasvim ok,nakon prijašnjih 50-tak km noge su bili potpuno
u redu. Na prvom djelu ove dionice je bilo poprilično hupsera i to za noge nije bila
baš najljepša stvar,ali na sreću drugi dio dionice je bio potpuno ravan.Puno se
je trčalo,a ponekad sam se sjeo i vozio bicikl,radi zglobova.Također su nam se
na ovoj dionici priključili moja sestra Ana i njen dečko Josip,tako da nam nije bil
dosadno:) Super smještaj i gostoljubivi ljudi u Slatini i na lijep način smo završili
taj dan.

Što se tiče mojih nogu, navečer sam jedva išao niz stepenice,stopalo i zglobovi
na nogama su mi natekli i leđa su me poprilično bolila.Kako mi se činilo,ja sam
mislio da se ujutro neću moć dignuti iz kreveta :),ali na sreću nije bilo tako.

Zadnji dan trkače dionice Slatina-Osijek:

Doručak u 6:30 sa domaćim specijalitetima,specijaliteti od divljači :) jako me je
mamilo al nisam smio to jest,pa sam ja ostao na kruhu i maslacu,heh.Nakon
ugodnog doručka krećemo u nove pobjede,za ovu dionicu mogu reći da mi
je bila najdosadnija.Trčalo se po cestama koje su toliko dugo ravne da mi je
poseban doživljaj bio vidjeti zavoj,po 10-tak km i više ravne ceste bez zavoja,a
svugdje ista okolina,poprilično dosadno i dobar trening za psihičku snagu,nije
nas omelo i preživjeli smo.Također sam ponekad sjeo na bicikl i malo se vozio
da ubrzamo situaciju i oporavimo noge,jel su zglobovi već poprilično pretrpili..U
Donjem Miholjcu je bio super doček biciklista i ljubitelja sporta iz biciklističkog
kluba Maraton team te sam nakratko gostovao na njihovom radiu ,PUNO HVALA
SVIMA!

I tako smo nastavili avanturu od Donjeg Miholjca prema Osijeku i nakon
popriličnog broja kilometara u nogama stigli smo u Osijek gdje smo također
imali super doček i večeru..SLAVONCI KAPA DO PODA, stvarno ste domaćini
kakvih svijet nije vidio :) Hvala Slavenu Getošu i njegovom klubu na prekrasnoj
večeri te Igoru Tomanu i njegovoj ekipi na podršci i pratnji.. :)) . Situacija tijela
nakon 3 dana trćanja je bila : oteklina gležnja ,oteklina stopala,lijevo stopalo mi je
poprilično bilo prema ” unutra “, radi “našpananih” tetiva, ,bolovi u koljenu, lagana
upala svih mišića ,leđa, …

Sretni jel je završio prvi i očekivano najteži dio priče, a željni odmora jel je mene
čekalo još preko 800km bicikla u iduća 3 dana.

Četvrti dan: Osijek-Petrinja

Napokon sjedam na svoj Trek Madone i iz Osijeka smo krenuli oko 7:30 ujutro, a
u Petrinju smo stigli navečer oko 20:30 gdje smo imali doček naših Samoboraca.
Ovu dionicu nisam vozio sam, vozila je i moja sestra i njen dečko,te Velimir
koji je uz mene bio gotovo stalno kada sam trčao. Čestitke za njih,hrabro su se
borili :) .

Na ovoj dionici smo prevalili malo više od 260km i nije bilo većih problema, umor
me slomio, ali noge odnosno mišići su bili u prihvatljivom stanju. Prosječna brzina
nam je bila oko 25 i 26 km/h.

Peti dan: Petrinja-Knin

Buđenje u 6:00,start oko 7:15 ,podršku su mi došli dati Roland i Kova iz BBK
Krpelja,također iz Samobora. Sa mnom su vozili 70-tak km ta sam nakon toga
cijelo vrijeme vozio sam.

Na ovoj dionici sam se dobro osjećao,unatoč ranama na guzici i
preponama(koje sam dobio od sica) i bolnom koljenu.

Ova dionica je također imalo oko 260 km, ali za razliku od ove prethodne bilo je
puno više uspona.

Kao što sam već napisao,krenuli smo u 7:15 ujutro,a u Kninu smo bili u 18:30,po
danu :)),prosječna brzina između 28 i 29 km/h. Pošto sam bio sam ,vozio sam
po osjećaju i nikog nisam trebao čekat . Poprilično dobro je išlo, malo me mučilo
bolno koljeno, ali nije bilo predaje .

Šesti dan: Knin-Dubrovnik:

U 7:30 iz Knina krećemo Marko Fržop,moja pratnja i ja.

Marko je iz Vodica i došao je podržat mene i cijelu akciju.

Marko me “vukao” cijelo vrijeme tako da nam je prosjek na ovoj dionici bio
poprilično visok,oko 29 km/h,a dionica je bila duga oko 310km.

Na ovoj ruti sam imao većih problema sa koljenom,pogotovo nakon duljeg
stajanja u Makarskoj.Stajali smo oko 1h i nakon toga mi je došlo do sjednem u
auto nekoliko km, jel sam jedva hodao,a na biciklu je svaki okretaj pedale tom
nogom bio poprilično bolan, ali na sreću nisam sjeo u auto,borio sam se i kada
sam se ugrijao koljeno je manje bolilo.

U Dubrovnik smo stigli oko 20:30 pod pratnjom Gorske službe spašavanja,te nas
je dočekao i Nikola koji se sa nama vozio 50-tak km.

Dolaskom u Dubrovnik sa leđa smo skinuli jedan veliki teret i skupilo se tu puno
emocija.. Prije pothvata mnogi su me pitali jel to moguće. Sada Vam mogu reć
da je moguće J.

Kada sam se iduće jutro probudio bolio me svaki dio tijela, čak i prsti.

U ovakvim stvarima veliku ulogu ,čak i presudnu ima glava, odnosno psiha.
Mene je sve bolilo već nakon drugog dana, ali pobjednik iz takvih situacija je
uvijek onaj koji zna prihvatit tu bol i boriti se dalje.

HVALA SVIMA koji su podržali ovu akciju i bili dio ove ,nadajmo se, priče sa
sretnim završetkom.

U samoboru je 8.10 također organiziran humanitaran koncert za Morena gdje
je prikupljeno oko 58 000kn , a do sada je na Morenekov žiro račun je uplaćeno
23 000kn . Ukoliko želite još uvijek pomoći Morenu, to možete učiniti donacijom
na :

Moreno Gollner,
Milana Langa 25 Samobor,
2340009 3101859645,
Privredna banka.

  • Aviokarte blog
  • Prijavi se na naš newsleter i ne propusti super ponude aviokarata Croatia Airlines, Turkish, Lufthansa i ostalih...