Početna | Zanimljivosti | Opiši zračnu luku i ostvari popust na kupnju aviokarte – Incheon – Sanjin Mrakovčić

Opiši zračnu luku i ostvari popust na kupnju aviokarte – Incheon – Sanjin Mrakovčić

Seulsku zračnu luku Incheon koristio sam u lipnju 2011. godine, tijekom putovanja oko planeta. Ta je zračna luka najveća u Južnoj Koreji, i jedna od najvećih u svijetu (lani je bila deveta najprometnija po broju međunarodnih putnika). Otvorena je 2001. godine kako bi zamjenila staru zračnu luku Gimpo, koja se nalazi bliže centru grada, a sada služi većinom za domaće letove. ZL Incheon nalazi se 70 kilometara zapadno od centra grada.

Zračna luka ima dva putnička terminala, nazvana Main i Concourse. Check-in, kontrola putnika i putovnica (prilikom odlaska) obavljaju se u glavnom terminalu, koji je zapravo ogromna zgrada, 30ak metara visoka i duga oko kilometar. Kako je zračna luka Incheon „hub“ za korejske avioprijevoznike Korean Air i Asiana Airlines, tako su oni „podijelili“ prostor u zračnoj luci, pa jedno krilo glavnog terminala koristi Asiana Airlines, a drugo Korean Air. Ako putnik pažljivo promotri mapu glavnog terminala, primjetit će kako su check-in šalteri Asiane i njezinih partnera u Star Allianceu smješteni  u lijevom krilu zgrade, dok se check-in šalteri Korean Aira i partnerskih aviokompanija u SkyTeamu nalaze na suprotnom, desnom dijelu zgrade.

Terminal  Concourse fizički je odvojen od terminala Main, a njega za dolaske i odlaske koriste sve strane aviokompanije, uključujući, među ostalima, i Aeroflot, Air Canadu, Finnair, KLM, Lufthansu, Turkish Airlines, United te brojni azijski avioprijevoznici.

Putnici koji koriste terminal Concourse moraju koristiti podzemni vlak, nazvan IAT – Intra Airport Transit. Vlak vozi svakih 5 minuta, a ono što me se posebno dojmilo jest da, iako ne vozi u razdoblju od ponoći do 4 ujutro, može se pozvati po potrebi, i to jednostavnim pritiskom na zeleno dugme koje se nalazi pokraj vrata na peronu. I vlakić stiže za 5 minuta!

U obje putničke zgrade nalaze se brojni restorani i bescarinske trgovine, a ako i niste neki šopingholičari, uvijek možete sjesti na mekanu stolicu u nekoj od čekaonica i promatrati ‘muving’ zrakoplova koji konstantno polijeću i slijeću, s obzirom da su zgrade u potpunosti ostakljene.

Za ulazak u Republiku Koreju hrvatskim državljanima potrebna je samo putovnica, za boravak do 30 dana. Mene osobno policijski djelatnik na šalteru ništa nije pitao, samo je skenirao putovnicu i papirić s podacima o boravku u Koreji (kojeg sam dobio tijekom leta iz Pekinga za Seul). Čim sam pokupio kofer na jednoj od desetak traka za prtljagu, uputio sam se prema carinskoj kontroli. Ona je pak ispala najtemeljitija od svih na koje sam dosad naišao. Kako mi je moj korejski prijatelj kasnije objasnio, svi putnici koji ulaze u Koreju podvrgnuti su i temeljitoj carinskoj kontroli, a bijelci su posebno ‘voljeni’ među carinom, s obzirom da svake godine velik broj bijelaca koji rade kao profesori engleskog jezika u korejskim školama pokušava prošvercati marihuanu i druge opojne droge u Koreju. Nisu na meti korejske carine samo bijelci, Koreja ima izuzetno visoke tarife na duhan i alkohol, pa aktivno pokušavaju smanjiti šverc takvih proizvoda (a očito im ide jako dobro).

Ima nekoliko načina prijevoza od zračne luke u Incheonu do Seula. Postoje dvije vrste vlaka, i to A’rex, ekspresni vlak koji od zračne luke do centra grada vozi bez usputnih zaustavljanja, a karta za njega stoji 13300 wona (1100 wona je približno 1 američki dolar). Vožnja traje 43 minute, a vlak polazi svakih 30 minuta.

Alternativni vlak je commuter train, koji polazi svakih 6 do 8 minuta, vožnja traje 53 minute, a stoji 3700 wona. Ovaj vlak stoji na usputnim postajama, nešto je sporiji u dolasku do centra grada, ali s obzirom na cijenu, definitivno najekonomičniji način putovanja (koji sam i osobno koristio). Karte za oba vlaka mogu se kupiti na šalterima ili uređajima za prodaju karata, ali je bitno naglasiti da su uređaji nisu isti za oba vlaka, tj. uređaji i šalteri za prodaju karata za ekspresni vlak odvojeni su od onih za commuter/putnički vlak.

Taksi do centra grada stoji između 50 i 70 tisuća wona.

S obzirom da sam bio smješten kod prijatelja koji ne živi u samom centru grada, već u novoj stambenoj zoni naziva The Sharp Island Park, preporučio mi je da do aerodroma odem tzv. limunzinskim autobusom, koji staje vrlo blizu zgrade, a vozi direktno na aerodrom. Vožnja busom stoji 15 000 wona, ali definitivno vrijedi, budući da, za razliku od autobusa Pleso prijevoza, ovaj je vrlo udoban. Naime, autobus ima kožna sjedala, i to po 3 sjedala u svakom redu, plus hrpa mjesta za noge. A prolaz je dovoljno širok da se u njemu može ostaviti kovčeg. Vožnja do zračne luke trajala je točno 30 minuta.

Ono što mi se osobito svidjelo jest proaktivnost aerodromskih službi, a konkretno osoblja zaduženih za prijavu putnika na let, sigurnosnoj kontroli te kontroli putovnica. Prilikom odlaska, za moj let bilo je otvoreno 8 šaltera za prijavu putnika, i to dva za putnike poslovne klase, te šest za putnike u ekonomskoj klasi.

 

Iako se očito istovremeno na check-in šaltere „sjatilo“ svih dvjestotinjak putnika na mojem letu, na red sam došao nakon 15ak minuta čekanja.  Djelatnica na šalteru bila je poprilično zbunjena oko toga smijem li ući u Mađarsku, moju slijedeću destinaciju, s obzirom da nemam ni schengensku vizu (koja mi zapravo i ne treba), niti kartu za slijedeću destinaciju. Ipak, nakon konzultiranja sa svojom nadređenom, u pol minute mi je čekirala prtljagu i izdala boarding pass.

 

 

Nakon prijave za let uputio sam se prema međunarodnoj zoni. Nakon sigurnosne kontole, za koju se uopće nije moralo čekati u redu, slijedila je kontrola putovnica. Djelatnica me opet nije ništa pitala, samo se zahvalila (na engleskom). Napravio sam napravio nekoliko fotografija na glavnom terminalu, a onda se uputio prema pokretnim stubama koje spuštaju na najniži nivo zgrade, gdje se nalazi stanica za vlak do susjednog terminala.

S obzirom da je aerodrom poprilično velik, minimalno vrijeme presjedanja je oko 60 minuta, i to samo ako su dolazni i odlazni let na istoj putnoj karti.

Valja reći da su svi gateovi u ovoj zračnoj luci prilagođeni za Airbus A380, a kako ovaj ima raspon krila od 70 metara, razmak između svakog gatea je cca 90 metara.

Sanjin Mrakovčić